Udruženje Srba iz Hrvatske, uz podršku Instituta za savremenu istoriju i Zavičajnog društva Plavno iz Beograda i Zavičajnog kluba Kninska krajina organizovalo je 11. septembra 2023. godine u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu, kulturno-naučni skup povodom 335 godina od osnivanja Kninske krajine.
Program je vodio jedan od organizatora novinar Danko Perić, a na skupu su govorili dr Sofija Božić, prof. dr Đuro Đurić, dr Milan Gulić, Savo Štrbac, dr Nikola Žutić, dr Andrej Vujnović i Milojko Budimir.
Komemoracijom u selu Plavnom i zaseoku Grubori pored Knina odana je u petak pošta srpskim civilima ubijenim u tom kraju 1995. godine, za vrijeme akcije Oluja i nedugo potom. Posrijedi su bile 32 žrtve, od kojih je šest u Gruborima, uglavnom staraca, smaknuto tjednima nakon Oluje.
Taj slučaj i njegov pravosudni epilog postali su možda najpoznatiji primjer osvetoljubivosti ratnog pobjednika i zataškavanja zločina koje su pritom izvršili pripadnici Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova RH. Grubore su u crno zavili specijalci iz ATJ Lučko, kao što je i na sudu dokazano, ali za to svejedno dosad nitko nije pojedinačno kažnjen.
Priča o događajima koji su prethodili i tokom same agresije hrvatsko-muslimanskih snaga uz pomoć NATO pakta na Republiku Srpsku Krajinu u avgustu 1995. godine. Tada je sa područja Dalmacije, Like, Korduna i Banije sa vekovnih ognjišta prognano najmanje 250 hiljada Srba. Ovaj pogrom je nosio šifrovano ime „Oluja”.
Oluja je drama o ratu ispričana iz ugla običnog čoveka Ilije, čiji je jedini cilj da zaštiti i sačuva svoju porodicu, ognjište i selo u kome je odrastao sa drugovima koji su mu silom prilika postali saborci, a čije se životne priče prepliću.
U želji da spreči dalje napade na selo, gde je zamalo ostao bez sina Petra, Ilija formira diverzantsku jedinicu, sa cilje da uništi neprijateljsko gnezdo odakle se napada selo. U toj bici za opstanak, naši junaci vode i svoje lične bitke, a njihove porodice bivaju primorane da napuste svoje domove i potraže spas u nepreglednoj koloni koja kreće ka matici — Srbiji.
Uloge
Glumac | Uloga |
---|---|
Jovo Maksić | Ilija |
Zlatan Vidović | Dane / Bojan |
Davor Janjić | Braco |
Marija Pikić | Jela |
Ljubiša Milišić | Stevan |
Jelena Čović | Stara Majka |
Ivan Vujić | Petar |
Milica Stanković | Sanja |
Maja Kolundžija | |
Novak Bilbija | Ilijin otac |
Marko Baćović | Stipe |
Vasilj Đurić je u stručnom štabu juniorske reprezentacije Srbije koja je osvojila Evropsko prvenstvo u košarci za 2023. pobjedom nad Španijom.
Đurićev otac Stevo je rođen u selu Plavnu i šezdesetih godina prošlog stoljeća doselio u Batajnicu.
Čestitamo našem mladom košarkaškom treneru i želimo mu još puno uspjeha u matičnom klubu FMP i u reprezentaciji Srbije.
Najmlađi trener u ABA ligi je Vasilj Đurić. Svoj talenat je pekao u KK Zemun gde je i igrao sve do kadetskih dana, a potom kao junior prešao u Mladost iz Zemuna gde je došao do prvog tima, a potom odlučio da igračku karijeru zameni za trenersku. Već u 21. godini bio je pomoćni kadetskog sastava KK Zemun, potom je bio prvi i pomoćni trener selekcija do 14 i 12 godina, a u tom periodu i radio za najpoznatiju svetsku skauting organizaciju Synergy Sports Technology. Baš je KK Zemun zaslužan i za današnju saradnju i prijateljstvo koje Vasilj gaji sa trenerom Nenadom Stefanovićem. U sezoni 2019/2020 Vasilj Đurić je bio deo stručnog štaba Zemuna koji je sa ekipom koja je bila mlađa od 20 godina imala skor 14-9 u 2. Muškoj ligi Srbije i ostala na pobedu kratka od plasmana u viši rang. U sezoni 2020/2021 kao prvi trener predvodio je seniorski sastav KK Zemun-a do plasmana u play off 1. MRL centar, a sa juniorima Zemuna kao pomoćni trener osvojio je bronzanu medalju u ligi Beograda.
Od sezone 2021/2022 je pomoćni trener u KK FMP Meridian i imao je veliki doprinos u fantastičnoj sezoni koja je krunisana plej-ofom ABA lige.
(Izvor: https://www.kkfmp.rs/personnel/vasilj-duric/)
Pročitaj ceo tekst LINK
Srećna seoska slava Spasovdan
Никола Церовац је рођен 1948. у Стрмици, код Книна, тада индустријски развијеном селу у чијој
циглани су његови рођаци и презимењаци били на руководним мјестима. Његов отац је послије
циглане прешао на ново радно мјесто у Книн, а у слободно вријеме је водио Пчеларско друштво. У
Книну се школовало троје дјеце из те породице која је саградила скромну кућу у насељу
Синобадова главица близу цркве и парохијског дома у којем је први учитељ био Доситеј
Обрадовић.
Никола је завршио Економску школу у Книну у једној од њених првих генерација. У Београду је
завршио Вишу економску школу. Цијели радни вијек провео је у Удружењу ликовних умјетника
Србије. Пемзионисан је као шеф рачуноводства УЛУС-а, у којем је радо прихаћем и послије
одласка у пензију.
У Сремчици је његова породица саградила породичну кућу у којој је Никола касније основао прави
сликарски легат. Много времена посвећивао је узорно обрађеној башти, винограду и воћњаку,
производио је вино и ракију и месне производе искључиво за бројне госте те куће и пријатеље.
Био је изузетно вриједан, породичан човјек.
Он је био и још нешто, а то ће и остати у успоменама, поштовалац вриједности српске националне
културе (ако смо нашли прави опис) и, посебно, заљубљеник у ликовно стваралаштво. Стекао је
изузетно велик број пријатеља међу ликовним ствараоцима и то без обзира на њихову
припадност различитим генерацијама. Друштвена заједница је то цијенила, Церовац је добитник
Златног беочуга КПЗ Србије и још неколико друштвених признања.
Сачувао је успомене о успостављању веза УЛУС-а са древним српским православним манастиром
Крка код Кистања, у Далмацији, у којем је давне 1614. године почела да дјелује најстарија
богословија у српској цркви и једна од најстаријих школа у српском народу, и побринуо се да оне
буду публиковане. Педесетих година прошлог вијека након што је каснији академик Бата
Михаиловић ту насликао двије умјетничке слике, архимандрит Никодим Опачић затражио је од
управе УЛУС-а да упути у манастир Крка још неколико умјетника.
Десетак година послије, ту су боравили каснији академик Мића Поповић, његова супруга Вера
Божичковић, као и још двојица каснијих академика сликар Петар Омчикус и историчар умјетности
Дејан Медаковић. Преци њих двојице су рођени на неколико километара или неколико десетина
километара од тог манастира. Омчикуси су старином из Радучића код Кистања а Медаковићи из
Зрмањскиг краја, у Лици.
Никола Церовац је с ликовним уметницима с којима је био свакодневно повезан као службеник
УЛУС-а, 1986. године организовао аукцију, послије потреса у Книнској крајини и на подручју
Босанског Грахова. Кнински музеј који је тада почињао да дјелује добио је 65 умјетничких дјела и
новчану помоћ, а Грахово 65 слика и новац којим је поправљен кров до тада прилично оронуле
родне куће Гаврила Принципа у селу Обљају и 3.000 књига за Дом културе који је носио
Принципово име. Гдје су данас та ликовна дела тешко је рећи. Углавном, прогутала их је
злочиначка „Олуја“. У „Олуји“ су нетрагом нестале и бисте епископа Стефана Кнежевића и
Никодима Милаша, двије бисте Мис Аделине Ирби, Споменик гуслару и обиљежја другим заслужницима у крајишкој историји, „преживјеле“ су једино бронзане главе вукова на неколико
јавних чесми. Израду свих тих обиљежја је обезбиједило Српско културно друштво „Зора“ и
поставило их на мјеста с којих су чували историјско памћење.
Управо Никола Церовац је био међу оснивачима СКД Зора, 1989. године. То је било прво друштво
или установа са српским именом у Социјалистичкој Републици Хрватској и једно од ријетких са
српским именом у тадашњој СФРЈ. Оснивачки скуп је одржан 8. јула на фудбалском игралишту
„Буковице“ у Кистањама. Било је то у вријеме обиљежавања 600 година од Косовске битке и
отварања нове зграде Богословије „Света три јерарха“ у манастиру Крка. Власти СР Хрватске нису
регистровале друштво па је нова оснивачка скупштина одржана крајем 1989. године у Плавну,
мјесту у којем је Доситеј Обрадовић написао своје прво дјело „Ижица“.
У љето 1990. године почела је да дјелује ликовна колонија Умјетничко братство манастира Крка,
која је активна и данас, а већи број мјеста у сјеверној Далмацији обишли су тада истакнути српски
књижевници.
Друштво дјелује и сада и то под именом СКД Зора Книн-Београд.
Зора је убрзо по формурању постала симбол српске националне еманципације на подручју
сјеверне Далмације а данас је у пуном смислу ријечи културна институција.
У манастиру Крка се данас налази око 250 дјела истакнутих српских ликовних стваралаца од којих
је њих неколико та дјела у том манастиру и стварало. И колонија Умјетничко братство манастира
Книна је обновила рад. У обезбјеђивању услова за њен рад незаобилазно је прегнуће и
ентузијазам Николе Церовца.
Он је био и међу особама најзаслужнијим за обнављање Книнског ликовног салона који се сада
одржава у Београду и назив му је Крајишки ликовни салон. Почетком 2022. одржан је 22. сазив тог
салона, овај пут у Галерији 73, а претходни су били у Музеју железнице, Дому Војске Србије и у
другим галеријама. Велики допринос у томе припада Комесаријату за избеглице и миграције, који
је финансијски подржавао и рад ликовне колоније Умјетничког братства манастира Крка.
Колонија, СКД Зора Книн-Београд, Крајишки ликовни салон, издавачка дјелатност... чувари су
успомена на несебичан допринос Николе Цровца.
Нека му је лака земља!
"Реч је о најранијим Доситејевим делима, насталим током његовог боравка у Далмацији (1761-1771). Има их пет, плус фрагменти. Само да напоменемо да су године 1758. православни чинили једну трећину популације Далмације. Извештај Генералног провидура за Далмацију из 1790. године саопштава да само у српским селима око Задра живи 24.313 људи. Дакле, у то доба у Далмацији је живело знатно више (можда и неколико пута више) Срба него у Београду, Новом Саду и Нишу заједно — чисто да бисмо имали некакву представу о значају Далмације за српску културу XVIII века...
„Доситеј је у Далмацији доживео и нешто што је... пресудно утицало на његову даљу судбину; што му је одједном отворило очи и пут ка његовом правом опредељењу. Ради се о оном случају косовског (Далматинско Косово) пароха Аврама Симића где је Доситије под импулсом попове ћерке, Јелене, написао своје прво књижевно дело (1864)...
Успех 'МАЛЕ БУКВИЦЕ' ('Јеленкина буквица)' био је стварно од велике и далекосежне важности. Он је пре свега означио Доситеју, јасно и неопозиво, његов прави позив: књижевнички“. Ово дело je постало веома популарно, па се преписивањем ширило међу далматинским Србима. Доситеј га је саставио при крају боравка у Задру, за свог домаћина трговца Лазара Славујевића..."
Autorka knjige je kazala da je sabrala eseje i prikaze koje je napisala posljednjih 12 godina, i da je riječ o preko 70 prikaza književnih djela 51 autora.
”Ova knjiga je nastavak moje prethodne knjige ‘Naslovi’, mada je prethodna knjiga bila široko tematski uokvirena i zalazila je ne samo u oblast književnosti, nego i u neka kulturološka pitanja”, kazala je Vukanović.
Ona je istakla da je pisala o knjigama koje su je zainteresovale, koje su zavrijedile da budu predstavljene čitaocima.
”U Crnoj Gori je oskudnost procesa i života književne riječi, nedostatak interakcije između stvaralaca, kritičara i publike, manjak sagledavanja kritičkog djela. Prilazila sam knjigama koje su me nečim privukle - smislom, načinom pisanja, u kojima sam vidjela jedan pristup koji pokreće svu književnu energiju”, rekla je Vukanović.
Pročitaj više na Od riječi do knjige - od pjesme do prikaza
Veče, izlazak meseca.
Nadmorske visine: Dvokića brdo 1044m, M. Gologlav 1074m, V. Gologlav 1197m, Orlovica /vrh Orlovac/ 1201m, Bobija 1251m i Konjska glava 1336m.
Probijeni put preko Konjske glave iznad kolibe
Raštele i Samarići
Pogled prema vaganu.
Bobija i Sjenokosi - pogled sa vrha Konjske glave
Izvor: Stevan MarinkovićZavršeno je prvenstvo Prve lige za takmičarsku 2021/2022. godinu.
U finalu plej-ofa, šimanovački Metalac pobedio je Fortunu iz Novog Sada 11:5 (4530:4444).
Metalac je dobro počeo i posle drugog seta poveo je 4:2 (1532:1431). Potom je počeo da popušta, te je Fortuna anulirala njegovu prednost i posle petog seta finalisti su bili „totalno poravnati“: 5:5 (3748:3748).
U poslednjem delu meča Metalac se „razigrao“ i svojoj kolekciji trofeja dodao je novi.
Premijera dokumentarnog filma "Put u nepoznato" o životnom putu dece "Oluje" - 20.4.2022. u 16 časova u Kinoteci, Uzun Mirkova 1, Beograd
Promocija knjige Zabranjeno plakanje, Hronika neočekivanog putovanja, italijanskog autora Emilija Mangrinija, u prevodu Lazara Macure, izdavača Zavičajno društvo Plavno i Udruženja Srba iz Hrvatske, održana je danas u restoranu Banija u Beogradu. Recenzent srpskog izdanja knjige je Jovanka Savić Vukanović.
O knjizi su govorili dr Đuro Đurić, Jovo Opačić i Danko Perić, o žrtvama Plavna i cijele Krajine u građanskom ratu devedesetih Savo Štrbac, Boško Mandić, a o izdavačkoj djelatnosti s temama iz tog vremena Milojko Budimir.
Tema knjige su životi i sudbina stanovnika Plavna poslije Oluje. Emilio Mangrini je o njima vodio nesebičnu brigu kao humanitarac i ostavio trajan pisani trag.
Knjiga je pisana izuzetno lijepim stilom i u znaku posebnog uvažavanja tih ljudi.
Pozivamo Vas na promociju knjige ZABRANJENO PLAKANJE, italijanskog putopisca i humaniste EMILIJA MANFRINIJA, u izdanju Zavičajnog društva Plavno.
Beograd, Restoran Banija, Bulevar despota Stefana 52 (ranije Ulica 29. novembra)
subota, 2. aprila u 15h
Zavičajno društvo Plavno priprema održavanje skupštine društva.
Na skupštini će, između ostalog, biti podnijet izvještaj o dosadašnjem radu koji je bio intenzivan sve do epidemije korona virusa.
Datum i mjesto održavanja skupštine biće objavljeni naknadno.
Beograd, 28. marta 2022.
Za ZD Plavno
v.d. predsjednika UO
Danko Perić
(Izvor: Nikola Cvijanović, Facebook, grupa Naše Plavno, https://www.youtube.com/watch?time_continue=2&v=bJOI4SJ-yfg&feature=emb_logo - Hronika SBIZS 383)
Preuzeto sa Facebook-a, grupa Plavno, autor Đuro Đurić:
"Pre 330 godina zaključen je ugovor između generalnog providura za Dalmaciju Daniela Dolfina, u ime Republike Venecije, i kneza Frančeska Posedarskog , kao opunomoćenika bjelajskih knezova Pavla Đurića, Nikole Perića i Todora Zorića, o preseljenju stanovništva Bjelaja i Sanice i njihovom uključivanju u rat protiv Osmanlijskog carstva. Tekst ugovora prenet je u knjigu “Dukale i terminacije”, koja se čuva u Državnom arhivu u Zadru. Modernim rečnikom, bio je to međunarodni ugovor između jedne države i podanika druge, neprijateljske države. A ratovalo se ne samo zbog teritorija, nego i za stanovništvo. Tada legitimni gospodar Dalmacije, još od 1409., Republika Venecija je težila da novoosvojene, a ratom opustošene prostore (acquisto nuovo) naseli stanovnicima sposobnim da ih brane. U tome je, što pritiscima, što nagradama, uspela (“princip štapa i šargarepe”).
Imajući u vidu procene ukupnog stanovništva Dalmacije te 1692. novo stanovništvo je činilo oko 4,5-5%. Mnogo važnija za Veneciju bila je činjenica da je dobila 1300 vojno sposobnih ljudi, koji su u odnosu na raspoložive snage za rat činili blizu 10%. Naselili su ugovorom utvrđena mesta: Plavno, Oton, Pađenje, Mokro Polje i Zrmanju, kao i deo Ervenika. Zrmanju su 1698. preoteli Austrijanci, čime je postala deo druge države. Plavno su još jednom na kratko, od 1701. do 1714., držale Osmanlije.
Ko su bili ljudi iz ove seobe? Providur Dolfin ih sve vreme naziva Bjelajci ili jednostavno bjelajske porodice (“famiglie della provincia di Bilai”), a ponegde i Morlaci. Tu praksu je nastavio i providur Angelo Emo 1715. kao i dužd Alvize IV Mocenigo 1766. i 1768. Dalji tok događaja ih je jasnije profilisao.
Plavno, Oton, Pađenje, Mokro Polje i Zrmanju, kao i deo ErvenikaPo dolasku u Dalmaciju 1692. stanovnici su počeli da koriste zatečene pravoslavne hramove, koje njihovi potomci održavaju do danas. Sudelovali su u oba morejska rata, istakavši se posebno 1715. godine. Godine 1759. stanovništvo navedenih mesta priključuje se molbi Senatu Venecije da zaštiti pravo ispovedanja pravoslavne vere. Nekima od njih 1761. nastavu je držao Dositej Obradović. Godine 1772. Plavno ugovorom postaje metoh manastira Dragović, čiji kaluđeri preuzimaju duhovnu brigu o njegovim stanovnicima."
(Izvor: https://www.rtrs.tv/av/pusti.php?id=103482)
(Izvor: RTS TV lica, kao sav normalan svet - Zvanični kanal)
Danas, 8. decembra 2021. godine na odanije praznika Vavedenja Presvete Bogorodice, u Beogradu je u 83. godini, usnuo u Gospodu protojerej-stavrofor Stevan Mrđen, sveštenik Srpske Pravoslavne Crkve u penziji i starešina kapele Sv. Petke pri Gerontološkom Centru Bežanijska Кosa. Detalje o molitvenom ispraćaju prote Stevana, koji je verno služio Gospodu 61 godinu, objavićemo naknadno, a blagodareći protinom saradniku iz paraklisa sv. Petke, podsećamo vas na životopis ovog sveštenoslužitelja naše Pomesne Crkve. [pročitaj ceo tekst]
Celokupni dobro skenirani abecedni popis posjednika po vrstama zemljišta u Plavnu 1735-1737. Redosled je prema venecijanskom pisanju: Busović-Vunduk, Bursaći, Bojanići, Karanovići, Kantari, Krivošije, Kuraice, Dučić, Dragišići, Dubaići, Dvokići, Đurići, Đumići, Grubori, Janišević, Janjanin, Movašić, Munimagarac, Maslovara, Novaković, Opačić, Paić, Popović, Petrović, Perić, Radulović, Rodić, Račić, Rusić, Šimić, Sladojević, Ševo, Savić, Sakanović, Starčević, Torbica, Voinović, Zorić.
![]() |
![]() |
(Izvor: List zajedničkog veća opština Vukovar "Izvor" - https://www.zvo.hr/izvor/5c66fcd2ed03ea7.pdf)
U Plavno i Grubore ove godine, na komemoriranju civilnih žrtava rata, ubijenih tijekom ili nakon Oluje, nije bilo ni predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, ni predsjendika države Zorana Milanovića. Prošlo je vrijeme “gesti”… a ostalo je Srpsko narodno vijeće (SNV) i predstavnici Vijeća srpske nacionalne manjine šibensko – kninske županije, obitelji i mještani ovih i okolnih sela. S njima i potpredsjendik Vlade Boris Milošević, ali očigledno ponajprije kao predstavnik manjinske srpske zajednice… [pročitaj ceo tekst]
(Izvor: https://tris.com.hr/2021/08/b-milosevic-u-gruborima-prema-zds-se-treba-jasno-i-nedvosmisleno-odrediti-zakonskim-rjesenjem/)
Plavanjci su i ove 2021. godine svečano proslavili svoju seosku slavu Spasovdan. Skupilo se preko 150 ljudi - mještana Plavna, ljudi koji su došli iz Srbije i iz drugih krajeva Hrvatske.
Svečanost je počela Svetom Liturgijom u crkvi Svetog Georgija.
Vjernici su bili počašćeni tradicionalnim plavanjskim specijalitetima, pršutom, sirom i pečenjem.
Slavlje se po domaćinstvima nastavilo do kasno u noć.
Metalac Šimanovci je u velikom finalu pobedio Fortunu iz Novog Sada rezultatom 9 : 7 i tako treći put postao šampion Srbije u Bowlingu.
Metalac je od prvog trenutka igrao sigurno i bolje od protivnika. Svi igrači Metalca imali su čelične živce i bili su dobro pripremljeni za finale.
Igrači su svoju pobedu i titulu šampiona Srbije posvetili svom dugogodišnjem saigraču pok. Danku Periću, igrali su i u majicama „Igramo za Danka“.
Pok. Danko Perić je bio član ekipe i prve postave od osnivanja kluba i dao je veliki doprinos svi uspesima Metalca Šimanovci sve godine unazad.
Cela sezona je bila jako naporna zbog uvedenih mera zbog virusa COVID 19, sve vreme se igra u zatvorenom prostoru.
Tim je dao svoj maksimum i još jednom potvrdio da je ove sezone bio najbolji tim.
Ekipa Metalca Šimanovci je sezonu 2020/2021 igrala u sastavu :
- Dušan Đurić – kapiten
- Perislav Kanazir
- Pok. Danko Perić
- Aljoša Dražić
- Boško Dražić
- Zdravko Vukobrat
- Branko Đurić
"Slobodna Dalmacija", februar 1975.g.
U drugoj epizodi serije "Dositej putnik prosvećenosti" pratimo kuda je krenuo odbegli đakon Dositej iz manastira Hopovo u želji da uči i da se razvija drugačije nego što je bilo moguće na tom mestu.
Krenuvši na Zapad ka Zagrebu, Dositej zapravo mašta o Istoku. U ovoj epizodi pratimo kakav je značaj za Dositeja imao susret sa Mediteranom? Kako je prihvaćen u Dalmaciji i šta je tamo naučio? Kako pamti Dalmatince, a kako je reagovao susrevši se sa negativnim stereotipima koje jedni o drugima imaju pravoslavni i katolici? Kakav nam je amanet ostavio nakon boravka na primorju? Čime je bio podstaknut da tu počne da piše svoja prva dela poznata kao "Dositejeve bukvice"? Koje su teme njegovog prvog dela i kuda će ga želje i sudbina odvesti dalje?
Srpski kik bokser Rade Opačić, naš Plavanjac, podijedio je danas 11.12.2020. u Singapuru velikog Erol Zimermana, bivšeg svijetskog prvaka.
Zimerman je jedan od najvećih imena u K-1 sportu i zbog njega je naš Rade počeo da trenira K-1. Meč je trajao veoma kratko i već u prvoj rundi, odnosno prvoj minuti prve runde Zimerman je jednim efektnim i strahovitim udarcem nogom oboren i onesposobljen za daljnju borbu. Ovo je velika pobjeda i motiv da naš Rade pobjeđuje i u slijedećim mečevima.
Tridesetak mještana iz Plavna - Zorići se okupilo kod svoje crkve da obilježe sveti Đurđic, svoju seosku slavu. Poslije svečane liturgije okupili su se oko trpeze ljubavi.
Druženje su nastavili kod kuća uz prisustvo rodbine i prijatelja.
Jovanka Vukanović je rođena 1948. u Plavnu kod Knina. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru - Odsjek za francuski jezik i jugoslovenske književnosti. Do sada je objavila četiri zbirke pjesama: “Prostorne vertikale”, “Ko te za kuću pita”, “Pogrešno tretirani slučajevi” i “Otići”, dvije knjige eseja i prikaza “Vrijeme stiha” i “Naslovi” i antologiju “Pjesnikinje Crne Gore 1970 - 2015”. Živi u Podgorici.
„Poetska zbirka „Prolaznici“, pjesnikinje Jovanke Vukanović, donosi svedene, fonetski i ritmički naglašeno koherentne pjesme posvećene mahom poeziji, a duboko prožete različitim varijacijama motiva prolaznosti.
U osam nejednakih ciklusa, slobodnog i kratkog stiha, pjesme kao da „kaplju“ u svijest čitaoca, snažno oslonjene na udio margina tišine u izoštravanju smisla i emocionalnog tona pjesnikinjinih poetskih epifanija. Oslonjena na dugo iskustvo čitanja i pisanja, Jovanka Vukanović je iznjedrila vrijednu zbirku, u kojoj čitaoce suočava sa neobičnim „poetskim prizorima“ čiju koherentnost lako uspostavlja upravo zahvaljujući izbrušenim i svedenim stihovima sa velikim značenjskim potencijalom,“ navela je Božena Jelušić.
Izvor: https://www.antenam.net/kultura/150690-promocija-knjige-prolaznici-jovanke-vukanovic-u-kic-u
"Koliko vjerovati u slučajnost? Koliko se mogu pouzdati, vjerovati tek u slučajnost mog susreta sa selom Plavnom, a da ne iznevjerim istinitost istoga. Gledajući iz ovih sada, spoznaja i doživljajnih saznanja, siguran u sljedećem: Neki su ljudi jednostavno usmjereni na neke krajeve, ljude, kao djelići mozaika koji se ne daju sastaviti bez njih, jednostavno su taj djelić koji fali za sklopiti sliku i sklopljena slika progleda porukom.
Netko gore drži konce, vidi i gleda, usmjerava putove, ucrtava putokaze, ususrećuje ljude, vremenima hučnim, hrđavim i vještobojnim. Napajajući oči neponovljivo-bajkovitim prirodnim ljepotama, stalno se susretah s imenom, likom i djelima Plemenite gospođe Irby, od sama puta kojeg je dala izgraditi, a koji vodi od Plavna prema Benderu,dalje prema Kninu, od granice u unutrašnjost dalje, kuda je dio prebjega ispred Turaka, odlazio tražeći utočište i spas, uz dalmatinsku obalu , do ostataka, sazida, svratišta, temelja, prihvatnih potleušica i koliba koje je dala izgraditi u Crnim Potocima, povrh Plavna uz samu granicu na ovoj ovamo plavanjskoj-hrvatskoj strani, za prihvat kolona puka koji izbježe pred Turcima, danima bez kore kruha, mahom nejač starci, žene i djeca. Stariji i jači pružali su otpor Turcima, da dobiju na vremenu i stignu s ovu ovamo stranu, zdrave glave na ramenima i okrijepe se, dođu do hrane, za žedna usta vode, krova nad glavom, sigurne zaklonine. Bi to i opskrbni prihvat za ranjene i iznemogle, od prvoga zavoja do amputiranja dijelova tijela, na živo, uz litru prepečenice po glavi, uz improvizirane naprave i sprave... u obliku srpa i kosira... pa su se dugo u noć miješali urlici i jauci, škripa zubi, s dječjim plačom kao odgovorom na njih...."
[ Pročitaj ceo tekst ]
Izvor: http://www.orbus.be/proza/proza_53.htm
Srećni božićni praznici!
Mir božji, Hristos se rodi
Na molbu Zavičajnog društva “Plavno” upućenu 15.10.2019. godine, a po nalogu gradonačelnika gospodina Dr. sci. Marka Jelića, komunalna služba Grada Knina pristupila je sanaciji izvora vode tzv. „Đurića točka“, u Plavnu.
Naime, ovaj izvor vode postoji već oko tri stoleća, a prethodno je uređen u periodu 1969 – 1970. godine, za potrebe vodosnabdevanja stanovnika u zaseocima Đurići, Perići, Grubori i Đumići.
Radnici komunalne službe su u toku meseca novembra uredili dotok vode iz tri izvora, očistili rezervoar u koji dolazi voda, uradili drenažu od kamena, te postavili pokrivač od geomreže radi zaštite.
Zavičajno društvo „Plavno“ ovim putem želi da izrazi duboku zahvalnost Gradonačelniku Knina gospodinu Dr. sci. Marku Jeliću i komunalnim službama Grada Knina za brzu reakciju i pomoć koja je pružena u rešavanju ovog problema.
Zahvaljujemo se Aleksi Cvijanoviću na dostavljenom tekstu o pomoći Mis Irbi izbeglom stanovništvu iz Bosne u selo Plavno 1875. godine.
"Gospođica Irbi, pišući iz Knina u Dalmaciji, kaže: Sada dajemo redovnu distribuciju indijskog kukuruza za preko dvanaest hiljada bjegunaca u Kninskom okrugu, osim povremene raspodjele na hiljade u drugim mjestima. Ako bismo prekinuli ovu podjelu pomoći, umrli bi od gladi.Za pet kreutzera dnevno koje je austrijska vlada odredila za izbjegle u Dalmaciji ne može se kupiti dvije šake indijskog kukuruza, a cijena neprestano raste. Kupili smo zalihe od Fiume-a, bez obzira na velike troškove prenosa; jer ako bismo kupili ovde na licu mesta, cena za sve bi se znatno povećala, a domaće stanovništvo, koje je strašno siromašno, pretrpelo bi velike posledicu. Isto tako smo uspeli da dogovorimo posao za izbjegle iz Bosne i zaposlimo preko 300 muškaraca u izradi puteva. Veoma teško je ugovoreno započinjanja posla , ali prilično je mnogo bolji za ljude od svakog davanja kukuruza bez angažovanja radne snage. Stotine žena angažovano je oko predenje i tkanje. Upravo smo potrošili 500 funti na kupovinu lana. Golotinja je sada ekstremna koliko i glad; mnogi nemaju odgovarajuću odjeću, prekriveni su krpama od tkanine . Najtužniji deo svega je što ne možemo videti kraj ovoj bijedi. Prethodna sezona sjetve je prošla i bjegunci se ne mogu vratiti svojim kućama. Nijedan Pravoslavac se ne usuđuje vratitii među naoružane musulmane. Austrijska vlada dovoljno dobro zna da ti strahovi nisu neutemeljeni ali bi se radovali bilo kakvom izgovoru da se oslobode tereta svoje podrške. Na ovoj dalmatinskoj granici planiramo uspostaviti još škola. U Plavnu kod Knina imamo sirotište i dnevnu školu, pod upravom vrsnog prote Petra Petranovića i angažovali smo jednog od naših mladih bosanskih učitelja iz Slavonije, kojeg je obučavao profesor Jošić iz Pakraca. Čitav rad u Plavnu je vrlo zadovoljavajući i primer je onoga što bi se moglo učiniti ako nađemo druge takve dobrovoljce kao što je ovaj najodličniji svestenik. Njegovo je selo udaljeno među brdima, do kojeg se dolazi samo obilaznom stazom. Pod aktivnim nadzorom zapošljavamo preko stotinu Bosanaca u pravljenju puta. Mnogi tako angažovani muškarci stanovnici su drvenih koliba koje smo gradili tokom ljeta za očajne stanovnike ostale bez krova. Sad, nažalost mnoge je novih izbjeglica za koje nisu izgrađene kolibe. Naša sadašnja sredstva neće dugo trajati, potrebna su puno veća sredstva."
Dokument na engleskom jeziku
25.11.1989. godine je održana druga osnivačka skupština SKD "ZORA" u selu Plavnu. Za predsjednika je izabran Jovan Opačić. Tek poslije ove skupštine vlasti su dozvolile registraciju društva. O radu društva u proteklih 30 godina bilo je više govora prilikom otvaranja ovogodišnjeg Krajiškog likovnog salona u Muzeju željeznice.
"Glas (1929. – 1936.) - Dana 21. ožujka 1929. javlja se Glas, “list Privredno-kulturne matice za Sjevernu Dalmaciju”. Izlazio je svakog četvrtka, na osam stranica. Vlasnik je bio Marko Triva, a urednik Stevan Prostran. Tiskan je u Šibeniku u Novoj štampariji. Rubrike su se sastojale od svjetske i domaće politike, kratkih vijesti, te poljoprivrednih i stočarskih savjeta. Članci su pisani latinicom i ćirilicom. (Većina brojeva nije sačuvana.)
"
Tekst preuzet sa Digitalizirana građa.
Krajiški likovni salon, 33. po redu, jubilarni 20. u Srbiji otvoren je 05.11.2019. u Muzeju željeznice u Beogradu.
Na Krajiškom likovnom salonu je obilježeno 30 godina od osnivanja SKD "ZORA" Knin-Beograd (osnovana 25. novembra 1995. u selu Plavnu kod Knina) i predstavljen 10. broj godišnjaka "Kninska Krajina".
Srpsko kulturno društvo "ZORA" Knin-Beograd i Udruženje Srba iz Hrvatske u kojem djeluje i Umjetničko bratstvo Krka, ove godine su priznanje "POMENIK ZORA" dodjelili KURAICA S.MILORADU iz Subotice (rodom iz sela Plavna).
Za najbolje umjetničko djelo u konkurenciji od preko 100 radova proglašena je slika akademske slikarke KRISTINE PIRKOVIĆ "Svadba u Adu".
Izložba Krajiški likovni salon će biti otvorena do 20.11.2019.godine.
Za jedini sportski kolektiv iz pećinačke opštine – Bovling klub Metalac, člana Prve lige, počela je nova sezona. Višestruki prvak i osvajač Kupa, odlično je startovao. Pobeđena je ekipa Timsofta 13:3 (4327:4038). Posle „laganog zagrevanja“, Metalac se „razigrao“, te se razlika iz seta u set povećavala da bi se na kraju pretvorila u ubedljivu pobedu. I u novu, takmičarsku 2019/2020. godinu Bovling klub Metalac ulazi s nepromenjenim ciljem: pre svega, „zadržati ime, ugled i odnos prema klubu!“ Ako se do svega toga dođe, doći će i rezultati.
Sa tugom i bolom sjećamo se naših dragih Plavanjaca koji su tokom i nakon operacije "Oluja" nedužni ubijeni uglavnom u svom rodnom mjestu Plavnu. Ostali su u svojim domovima na nagovor hrvatskih vlasti a onda na svirep način ubijeni. Poseban primjer brutalnosti i nečovječnosti su ubistva u zaseoku Grubori. Za ubistva, granatiranje sela, paljenje kuća i odnošenje materijalnih dobara nitko do danas nije odgovarao.
Mi vas naši dragi Plavanjci nećemo nikada zaboraviti.
Počivajte u božijem miru i neka vam je laka crna zemlja!
Udruženje "Sabor Bursaća" je u nedelju, 02. juna 2019. godine, održalo svoj 20. Sabor.
Ovo udruženje je osnovano početkom 2000. godine i od tada je svake godine, bez prekida, tokom juna meseca, održavalo svoje Sabore Bursaća.
Udruženje okuplja lica sa porodičnim prezimenom Bursać, održava kontakte između njih, omogućava međusobno druženje, proučava porodično poreklo i razvija svest o zajedničkom poreklu svih Bursaća.
Rukovodstvo udruženja je odlučilo da se ovogodišnji jubilarni 20. po redu Sabor, održi na Busijama.
Razlog za ovo je želja da se što više prezimenjaka iz manjih sredina uključi u organizaciju ovakvih druženja.
Sabor je počeo okupljanjem gostiju u Hramu Svetog Ćirila i Metodija na Busijama gde su sveštenici hrama održali Moleban za Sabor Bursaća.
Sabor je nastavljen u restoranu "Banija luks" na Busijama gde se okupilo oko 75 prezimenjaka iz Plavna, Šapca, Iriga, Novog Sada, Zmajeva, Кrnješevaca, Zemuna, Novog Beograda, Batajnice, Busija, Zrenjanina i Francuske.
Pročitaj ceo tekst
"I oni koji su otporni na depresiju – ili barem misle da jesu – vjerojatno bi pali u sumorne misli kad bi krenuli po kiši u Knin. U grad za koji je i gradonačelnik Marko Jelić kazao da je blizu točke trajnog uvenuća. Pogotovo ako tamo idete u potragu za odgovore o tako "vedrim" temama kao što su ekološko zagađenje i moguće gašenje bolnice."
Pročitaj tekst
(Izvor: https://www.slobodnadalmacija.hr)
Petar Opačić (Plavno, 1927 - Beograd 2015) autor je više knjiga iz ratne istorije Srbije i srpskog naroda, posebno iz periodra Prvog svjetskog rata.
U rodnom Plavnu je završio osnovnu školu. Učesnik je NOB od 1941. godine (kao 15-godišnjak). Bio je pukovnik JNA, profesor na Višoj vojnoj akademiji. Pored vojnih škola, diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakulteta u Beogradu - disertacija Saveznička Solunska ofanziva.
Na sajtu Arhiva Srbije, u rubrici Darodavci za 2017. godinu, objavljeno je: „Jelena Opačić iz Beograda poklonila je Arhivu Srbije zaostavštinu svog oca, dr Petra Opačića, učesnika Narodnooslobodilačke borbe, istoričara i pukovnika JNA. Zaostavštinu, u obimu od 44 arhivske kutije, čine lična dokumenta, ordenje, odlikovanja, prepiska, rukopisi, fotografije, mikrofilmovi i radni materijal nastao u radu dr Opačića. Takođe su preuzete i knjige istorijske tematike“. Pročitaj ceo tekst
U Veneciji je 29.01.2019. godine, pod pokroviteljstvom Saveta regiona Veneto, u Palati Ferro Fini, predstavljena knjiga “Tvrđava -Sinj 1715”, autora Dan Morel Danilovičh-a i Michele Nardo-a. Na predstavljanju knjige su se brojnim prisutnima obratili autori knjige, zatim pisac prof. Paolo Borsetto, poslanik Regiona Veneto Antonio Guadagnini i ispred ZD Plavno prof. dr Đuro Đurić, kao jedan od brojnih potomaka učesnika morejskih ratova iz Plavna. Ovu priliku iskoristio je da istakne, kao što je u samoj knjizi istaknuta, veliku ulogu Plavanjaca u odbrani hrišćanske Dalmacije 1715. godine i značaj seobe 1692. godine, kako u cilju naseljavanja krajeva opustošenih ratom, tako i u vojnom smislu, radi zaštite severnog dela Kninske krajine.
Dana 25.12.2018. godine novac prikupljen za obnovu crkve Svetog Georgija u Plavnu uručen je protojereju Miloradu Đekanoviću, plavanjskom parohu.
Novčana sredstva u ime Zavičajnog društva Plavno i odbora za proslavu 400 godina crkve Svetog Georgija u Plavnu uručio je dr Đuro Đurić.
Prikupljeni novac će biti namjenski utrošen za uređenje unutrašnjosti crkve, a spisak priložnika može se vidjeti na Spisak donatora.
Zahvaljujemo se svima na donacijama!
Ovom prilikom svim Plavanjcima koji žive u Plavnu i u dijaspori, Zavičajno društvo Plavno želi da u sreći i slavlju proslave seosku slavu Svetog Savu!
Dana 27.12.2018.godine sa početkom u 15.00 sati u crkvi Svetih Arhanđela Mihaila i Gavrila u Batajnici ( u centru) održaće se skup Plavanjaca.
Skupu će kao gost prisustvovati plavanjski protojerej Milorad Đekanović.
Glavna tema razgovora biće aktivnosti na daljnjem uređenju unutrašnjosti crkve svetog Georgija u Plavnu.
Molimo da što u većem broju prisustvujete ovom skupu.
Miloš Grubor, student Elektrotehničkog fakulteta i osvajač zlatne medalje na Međunarodnoj olimpijadi iz mikroelektronike, prvi je koji je posle više godina uspeo da sa pobedničkog trona skine nemačke studente [Pročitajte ceo tekst]
Četvrtak, 15. novembra, 18 sati
Dom RVMI Beograd, Savski trg 9, sala na prvom spratu
Izdavač: Srpska čitaonica „Dr Jovan Rašković“, Udruženje Srba iz Hrvatske i SKD Zora Knin-Beograd
Zorićani su svečano obilježili svoju seosku slavu Đurđic.
Proslava je počela svečanom liturgijom u crkvi, a nastavila se u domovima mještana.
Četvrtak, 15. novembra, 18 sati
Dom RVMI Beograd, Savski trg 9, sala na prvom spratu
Izdavač: Srpska čitaonica „Dr Jovan Rašković“, Udruženje Srba iz Hrvatske i SKD Zora Knin-Beograd
Spisak Plavanjaca stradalih tokom Velikog rata (1914-1918.) možete pronaći na sajtu RADINDEX.COM gdje se nalaze imena 2,102,780 osoba stradalih tokom toga rata, a porijeklom sa prostora tadašnje Austro-Ugarske (oko 84% od procjenjenih 2.500.000 žrtava rata).
Sledi spisak Plavanjaca stradalih tokom Velikog rata, složen po prezimenima (uz 58 stoji Dalmacija, Knin, Plavno, a uz dodatnih 10 samo Dalmacija, Knin):
Plavno je najviše ljudi ugostilo 30. jula 1961, kada je održana centralna dalmatinska proslava Dana ustanka i 25. novembra 1989, kada je održana ponovljena osnivačka skupština Srpskog kulturnog društva “Zora”.
Nedavno su u Šibeniku digitalizovana sačuvana izdanja svih novina koja su izlazila u tom gradu. Prenosimo veći dio teksta “Šibenskog lista” o proslavi u Plavnu 1961. godine; Šibenski list, 2. VIII 1961. (naslovna strana)
Naslov: Veličanstvena proslava 20-god. narodnog ustanka u Plavnu
Podnaslov: Možemo biti ponosni na slavne dane NOB, rekao je Vicko Krstulović, član Izvršnog komiteta CK SKH
U selu Plavnu održana je impozantna proslava 20 - godišnjice ustanka. Veličanstvena po značaju, po broju prisutnih i po broju istaknutih političkih ličnosti koje su došlo da uveličaju, centralnu proslavu naroda kninske komune. I selo Plavno dostojno se pripremilo da dočeka nepreglednu masu učesnika koji su svim provoznim sredstvima i pješice, pod zastavama pohrlili sa svih strana kninske komune i susjednih općina u ovo veliko selo pod Orlovicom, smještenom na granici Like, Dalmacija i Bosne. Selo Plavno dočekalo je svoje goste i s nizom radnih pobjeda, dovršena je izgradnja spomen ambulante, osposobljen je put Knin - Plavno, a u toku je izgradnja dalekovoda čija trasa kreće od Golubića do ovog sela.
Uoči dana proslave, čim se spustila noć u selu pod Orlovicom zaparale su oblačno nebo raznobojne strijele vatrometa, a po planinskim visovima unaokolo razgonili su se brojni krijesovi, dok je na ozvučenom prostoru mjesto proslave organizirano prikazivanje filmova s tematikom iz narodne revolucije. Izjutra 30. srpnja po prohladnom i vjetrovitom vremenu plavanjskom kotlinom odjekivali su pucnji pripadnika odreda pređvojničke obuke i JNA, koji su u pokaznoj vježbi improviziranog napada na negdašnje neprijateljsko uporište, podsjetili mještane i brojne goste na prve ustandčke puške koje su odjekivale prije 20 godina iz ruku ustanika ovog sela.
U međuvremenu pristizale su na mjesto proslave na široki prostor oko spomen ambulante beskrajno duge povorke građana sa čitavog područja općine, a iznad glava mnoštva, koje se talasalo na velikoj poljani, vijorile su na snažnom vjetru brojne partijske i nacionalne zastave. Primicao se početak velikog mitinga. Na počasnoj tribini su se nalazili članovi Izvršnog Komiteta CK SKH drugovi Vicko Krustulović i Nikola Sekulić Bunko, potpredsjednik Sabora Hrvatske, član CK SKH Ivo Družić, savezni narodni poslanik đr Ivan Ribar, narodni zastupnd Božo Radić, predsjednik NO kotara Šibenik, predsjednik kninske općine Mirko Sinobad, narodni heroji: Jošo Durbaba, Obrad Egić, Mile Joka, Stevo Opačić iz Biovičina sela, Stevo Opači: iz Plavna, prvoborci ovog kraja i mnogi politički d društveni radnici šibenskog kotara i kninske općine.
Tačno u određeno vrijeme miting je otvorio Luka Tanjga, predsjednik Udruženja boračkih organizacija kninske općine, pozdravio goste i sve učesnike ovog veličanstvenog narodnog slavlja i najavio prvog govornika pukovnika Đuru Alfirevića, prvoborca ovog kraja…. “U ove dane kada slavimo veliki jubilej, mi se sjećamo svih znanih i neznanih boraca za slobodu. Oni su započeli pripreme za ovo naše veliko slavlje sa prvim pucnjima partizanskim, sa prvim buktinjama ustanka. Na nama ostaje da nastavimo njihove tradicije. U dijelu svog izlaganja drug Alfirević je između ostalog rekao, da su narodu kninske općine, pred rat, postale nesnosne ondašnje teške društvene i socijalne prilike, koje su rađale siromaštinui, izrabljivanja i zaostalost. To je bilo doba tipično buržoaske sprege: pop, kotarski načelnik i predstavnik krupnog ili sitnog kapitala. Dojadilo je narodu pečalbarenje, bijeda i eksploatacija. Dolazilo je do organiziranih buna i štrajkova. Štrajkali su radnici zaposleni na gradnji Unske pruge i radnici koji su gradili kasarne i druge objekte. Utjecaj rada komunista sve jače se osjećao. I zato dani okupacije, fašističkih nasilja i zločina nisu našli nespreman narod kninske općine”.
Vidjelo se to na djelu. To su pokazali, prije 20 godina, kad su 28. jula 1941. Nina Đumić, Stevo Đurić, Jovan Savić, Stevo Opačić, Đuro Alfirević, zajedno s drugim ustanicima Plavna likvidirali ustašku oružničku postaju. “Kao i tada, to su ustanici naše Krajine pokazali i kasnije, jer kadgod bi koji neprijateljski vojnik došao s ove naše planine, nisu mu mogli pomoći ni Hitler, ni Musolini, ni njihova tehnička opremljenost”, rekao je Alfirević. U nastavku svog govora, Alfirević, pored ostalog je istaknuo veoma značajan udio naroda kninske općine u toku rata i narodne revolucije: 1.076 poginulih boraca i preko 800 žrtava fašističkog terora. Sa kninske općine na Sutjesci se borilo 427 boraca, a tamo je položilo svoje živote 238”, rekao je Đuro Alfirević.
Minuta šutnje na velikom narodnom zboru u Plavnu, bila je počast za sve pale borce Kninske krajine.
Kad je pristupio govornici drug Vicko Krstulović, jedan od organizatora ustanka u Dalmaciji, bio je burno pozdravljen od učesnika mitinga i naroda sa tromeđe. On je u ime CK SKJ i CK SKH čestitao narodu kninske općine jubilarni praznik ustanka naroda Jugoslavije, Hrvatske i naroda Dalmacije. Između ostalog rekao je: »Veselim se što mi se pružila mogućnost, da poslije toliko godina ponovno posjetim junačko Plavno, selo pod Orlovicom, koje može biti ponosno što su u njemu odjeknule prve ustaničke puške u Kninskoj krajini. Odavde se je dan - dva zatim oganj ustanka proširio na Oćestovo, Mokro Polje, Polaču, Ervenik i druga sela kninske općine i Bukovice. Raduje me što mogu istaknuti, da je selo Plavno u danima ustanka, a i kasnije bilo žarište partizansko i baza za prihvat, akcije i druge veze između partizana Dalmacije, Like i Bosne, i što se ovdje već od prvih dana kovalo bratstvo i jedinstvo naših naroda. Izuzetna su onda bila vremena, nastavio je dalje drug Krstulović. Nije lako bilo biti partizan i narodni odbornik. Teškoća je bilo, ali mi smo ih znali savlađivati. Zato naš uspjeh nije mogao izostati, jer naša borba je bila poštena i pravedna. Vodila nas je boljoj budućnosti. Radi toga u ovim danima slavlja svi možemo biti ponosni na pređeni put. To nam omogućava da danas u novim i povoljnijim uslovima gradimo sebi još bolji i sretniji život. Riječi druga Krstulovića bile su često prekidane poklicima i odobravanjima.
Nakon njegovih riječi drug Đuro Alfirević otkrio je dvije spomen-ploče na tek završenoj spomen - zdravstvenoj stanici. Na jednoj su zabilježeni značajni datumi i događaji koji su se odigrali na terenu Plavna, kao 28. juli 1941. kada su ustanici Plavna izvršili likvidiranje neprijateljskog uporišta, 23. maja 1942, kada jeu Plavnu-Torbicama izvršeno formiran je bataljona »Branko Vladušić«, 13. augusta 1943. kad je pred plavanjskom školom izvršeno formiranje Brigade bez poraza - V dalm. Udarne brigade (I kninske). Na drugoj spomen - ploči iz crnog mramora upisana su brojna imena palili boraca s područja Plavna. Prilikom postavljanja lovor vijenca muzika je intonirala počasni posmrtni marš, a 8.000 učesnika centralne proslave u Plavnu još jednom je odalo počast poginulim borcima. S veličanstvenog mitinga u Plavnu narod kninske općine uputio je pozdravno pismo CK SK J i drugu Titu…
Nekada je za plavanjska domaćinstva, a bilo ih je nešto manje od 500, glavni događaj bio berba grožđa i pravljenje vina i rakije.
Danas malo Plavanjaca ima svoje vinograde, a među njima je i Milorad Paić.
"Strahuje li srpsko stanovništvo u Hrvatskoj od postepenog odumiranja? S obzirom na to da ih je oko 400.000 manje nego što ih je bilo pre rata devedesetih, ali i zbog toga što su se tamo vratili uglavnom stari, neka sela gotovo su prazna. Ekipa RTS-a je proveravala kako žive Srbi na području Knina..."
Pogledajte snimak koji je napravila ekipa RTS-a
(Izvor: http://www.rts.rs)
*imena i prezimena su napisana prema originalu, dakle sa manjim izmenama
*brojevi predstavljaju ukupan broj duša u pojedinoj porodici
Busović Radivoj zvani Vundak - 8*
Bursać Milan - 19
Bursać Toma - 2?
Bursać Obrad - 26
Bojanić Vučen - 8
Bojanić Bogoje - 6
Bilinić Radojica zvani Vujko -1 3
Krnica Zuanne (Jovan) - 12
Karanović Miliša - 14
Kantar Milovan - 12
Kantar Božo - 8
Krivošija Ilija - 17
Dukić Toma - ?
Dubajić Milin - 22
Dragišić Josip - 15
Dragišić Vujko - 8
Dragišić Ostoja - 9
Dubajić Radota - 7
Dubajić Vuleta - 6
Dragišić Radosav - 7
Dubajić Stojiša i njegov sin Lazo - 9
Dubajić Radojica - 5
Dukić Mitar - 15
Đurić harambaša Rade - 33
Gruborović Cvijo - 16
Janjišević Radivoj - 4
Gruborović Janko - 12
Gruborović Maksim - 8
Grabo Marko - 8
Đumić Radiša - 1?
Đumić Pavle - 8
Grmuša Radovan - 24
Janjanin Radav - 6
Janišević Radota - 5
Movašić Milosav - 6
Munimagarac Vujo - 23
Munimagarac Vido - 8
Munimagarac Vujin - 5
Munimagarac Radojica - 9
Maslovara Ilija - ?
Novaković Petar - 9
Opačić Radojica - 9
Pajić Petko - 2?
Popović Aleksa - 8
Petrović Janko - 33
Perić Zuane - 12
Popović Maksim - 10
Petrović Maksim - 12
Polovinić Stoja udova
Radulović Tadija - 10
Radić Rade - 26
Radić Radojica - 26
Radulović Ilija - 11
Rusić Milan - 8
Rusić Radojica - 12
Rusić Jovan -11
Rusić Vučeta - 10
Rusić Radivoj - 9
Rakić Marko - 9
Šimić serdar Zuanne (Ivan) - 6
Sladojević Jovan - 14
Ševo Radosav - 11
Šević Petar - 13
Savić Petar - 8
Savić Radosav - 20
Savić Simo - 6
Savić Vujasin - 8
Škorić Juko - 8
Šakanović Sava - 15
Šević Janko - 15
Starčević Janko - 6
Starčević Nenko - 6
Torbica Radivoj - 26
Torbica Bajo - 9
Torbica Maksim -12
Torbica Vue - 5
Vojvodić Vojin -12
Zorić harambaša Stipan -17
Zorić Vučen Velić -14
Zorić Vasil pok. Luke -10
Zorić Veselin pok. Mijajla - 9
Zarač Novak - 9
Zorić Janko pok. Luke - 9
Zorić Vučen pok. Vuje e Kambeo - 9
Zugel Radan - 4
Zorić Lazo zvani Golub -15.
Tekst poslao: Đuro Đurić
Na današnji dan pre 303 godine, razbijena je turska opsada Sinjske tvrđave.
Sve to ne bi bilo moguće da u borbama nije učestvovao jak odred koju su činili tadašnji stanovnici Plavna.
Kako se predstraža Sinja razbežala, a Vrlika pala posle kraće borbe, Venecija je u pravcu Sinja poslala vojsku koja bi razbila opsadu.
Zvanična istorija govori samo o junačkoj odbrani tvrđave, i tobož kugi zbog koje su se Turci povukli posle 15 dana.
Međutim, u Zadarskom arhivu se nalaze brojni dokumenti koji govore drugačije. Mletački providur Angelo Emo se zahvaljuje Plavanjcima za napore uložene "časna osećanja predanosti i vere teškog avgusta 1715".
Kao dokaz, u prilogu stoji dokument iz knjige "Dukale i terminacije" Državnog arhiva u Zadru.
Posle brojnih bitaka, postalo je jasno da Turci nisu nepobedivi, kao i da Veneciji i Austriji ne treba previše verovati.
Danas pobedu kod Sinja slavi neko drugi.
Tekst poslao: Đuro Đurić
Navršava se 23 godine od hrvatske vojno-policijske akcije "Oluja", u kojoj je iz svojih domova proterano preko 200.000 krajiških Srba... [pročitaj ceo tekst]
"Nakon Završene učiteljske škole u Sremskim Karlovcima, Špiro Vujović, dobio je, sada već daleke 1957. godine, prvo zaposlenje u Plavnu . I danas su u njemu živa i jaka sjećanja na to vrijeme i naše ljude. Imala sam sreću da sama bila njegova učenica, i još veću da sam ga, nakon dolaska u Crnu Goru (u Podgoricu), prije više od 30 godina, umeđuvremenu saznavši za njega, nedavo i posjetila..."
Pročitaj ceo tekstU petak, 29.6.2018. u 19 časova, u Opštini Stari grad, Beograd, održaće se "Vidovdan krajiških Srba", promocija godišnjaka Kninska Krajina 9 i dodjela Srebrnog prstena Umjetničkog bratstva manastira Krka.
Dokumentarni serijal "Čuvari Krajine" ima za cilj predstaviti bogato kulturno-istorijsko nasljeđe Srba sa područja Like i Dalmacije, njihovu istorijsku ukorijenjenost u ovim krajevima, ali i sve ono sa čim se malobrojno povratničko stanovništvo danas suočava.
VIDEO SNIMAKDana 17. maja 2018. godine u Plavnu je održana proslava praznika Vaznesenja Gospodnjeg
(Spasovdana) i 400 godina crkve svetog velikomučenika Georgija, u organizaciji eparhije
dalmatinske Srpske pravoslavne crkve, parohije III kninske i Zavičajnog društva „Plavno“.
Proslava Spasovdana i jubileja crkve sv. Georgija počela je u 9:00 časova svetom arhijerejskom
liturgijom koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Nikodim
Kosović uz igumane manastira Krka Sevastijanom (Gordonom) i manastira Dragović Jovanom
(Kovačevićem) i protojereje Milorada Đekanovića, paroha Plavna i III parohije kninske, i
Dragana Mihajlovića, paroha Imotskog.
Dragi Plavanjci, ovo su slike sa proslave Spasovdana u Plavnu. Uskoro ćemo postaviti još slika.
Pravoslavni hram u Plavnu posvećen svetom velikomučeniku Georgiju podignut je 1618. godine, a na Spasovdan je svečano obeleženo četiri veka postojanja ove crkve.
Selo Plavno jedno je od najvećih sela u Kninskoj krajini, na samoj tromeđi koja i danas spaja Dalmaciju, Liku i Bosansku krajinu. Do prvog popisa stanovništva posle Drugog svetskog rata ovo selo bilo je vodeće u opštini Knin i po broju stanovnika.
Danas je situacija u Plavnu, baš poput ostatka Dalmacije, znatno drugačija. Stanovnika je iz godine u godinu sve manje, pojedini zaseoci ostali su pusti nakon poslednjeg rata, a ono što Plavanjce još uvek uspeva da okupi u većem broju jesu crkva, hramovna slava i sećanje na pretke koji u Plavnu počivaju.
Ove godine, oko hrama Svetog Georgija po prazniku Spasovdanu, okupilo se nekoliko stotina Plavanjaca. Većina njih pristigla iz Srbije, drugi, samo ovim povodom, iz daleke Engleske ili neke treće, domaćinima strane zemlje. Četiri veka postojanja pravoslavnog hrama u njihovom selu nije mali jubilej, četiri stotine godina postojanja i utemeljenosti o kojima svedoči svaki kamen ugrađen u ovu svetinju, jednako bitni onima koje je ratni vihor odneo iz Plavna kao i onima rođenim daleko od istog, ali rodnim vezama i pričama trajno vezanim.
Dušan Opačić rođen je 1949. godine u Plavnu, tu je završio školu, tu je u istoj školskoj klupi sedeo sa svojom sadašnjom suprugom Dušankom, tu je stvorio porodicu i baš tu, na mestu pored četvorovekovnog hrama, danas počivaju svi njegovi preci. Previše razloga, kaže, da na godišnjicu crkve bude prisutan u selu koje mu je svake večeri poslednja misao pred spavanje, i prva jutrom kada se probudi u dalekim Banovcima.
-Plavno je, ne samo za mene, nekada bilo najlepše selo u kninskom kraju sa preko dve hiljade stanovnika. Mesto gde sam proveo svoje najlepše i najbezbrižnije dane i detinjstvo čuvajući ovce i goveda. Tri škole smo imali u selu, a to vam je dovoljan pokazatelj o brojnosti dece nekada. Danas kada slavimo godišnjicu naše crkve reći ću vam da je za mene ovo najsrećniji dan u životu. Svi moji pradedovi, dedovi, moji roditelji su sahranjeni na ovom mestu. Iako dolazim par puta godišnje, da obiđem rodni prag, groblje i upalim sveće svojima, danas sam morao biti ovde, jer je to i dužnost i obaveza prema onima čije su ruke ovu crkvu zidale. Meni Plavno nedostaje svaku noć, svaki dan, ali zbog zdravstvenih razloga sada više ne možemo nas dvoje sami biti ovde. O Plavnu pričam svojim unucima koji su ga, možda jednako kao ja, zavoleli samo slušajući. Zato sam danas i srećan i tužan istovremeno, podeljen između porodice u Srbiji i svega onoga što mi je ovde ostalo – u dahu izgovara Dušan koji u Banovcima ima troje dece i šestoro unučadi.
Na par metara od njega, ne ispuštajući fotografski aparat iz ruke, ljude i dešavanja oko hrama beleži Dušanov bratanac Nebojša Opačić, rođen u Zemunu, ali Plavanjac u duši.
– Rođen sam u Zemunu i pripadam prvoj generaciji onih čiji su roditelji poreklom odavde ali su potomstvo ostvarili u Srbiji. Moja ljubav prema Plavnu je u stvari ljubav prema očevini, dedovini. Svaki naš odmor, svako letovanje za vreme mog odrastanja bili su u Plavnu, u Dalmaciji. Nije postojala druga država, drugo more i druga planina, Plavno i Dalmacija su bili sve u jednom. Deda i baka, priroda, životinje, radost koju smo osećali dolaskom ovde, ne mogu se meriti ni sa čim. Danas, na žalost, svoju decu nemam gde dovesti, kuća je srušena, onih starih više nema, dece u selu skoro isto tako, ali ja od ovog kraja ne odustajem i dolazim u svakoj mogućoj prilici, kad god mi to obaveze dozvole. Toponim Plavno bio je i ostao uvek dominantan u našem domu. Koliko god sam ponosan na godine koje broji ovaj hram, toliko sam ponosan na činjenicu da je Dositej Obradović, u Srbiju, krompir doneo 1811. godine, a isti taj krompir su Plavanjci imali pedeset godina ranije. Sve su to neke stvari koje nas čine ponosnim danas, na ovom mestu. Kažu da se Romi uvek raduju kiši, jer posle kiše znaju da će sinuti sunce, tako se i mi, posle svega, radujemo i nadamo nekoj boljoj, lepšoj budućnosti za ovaj naš kraj – optimistično će Nebojša.
U obnovi hrama, izgradnji još jednog u svom selu, ali i večitim nastojanjima da očuvaju tradiciju, običaje, pa i kulturno nasleđe svojih predaka, uvek okupljajući Plavanjce sa svih strana, velike zasluge nosi i „Zavičajno društvo Plavno“ sa sedištem u Beogradu. Povodom godišnjice hrama potrudili su se da u selu okupe što više ljudi, organizovali skroman kulturno-umetnički program, ali i sastali sa političkim predstavnicima grada Knina kako bi zajedno našli nove načine da ožive svoje selo.
Profesor Đuro Đurić, vrstan poznavalac svih prilika svoga kraja i zaljubljenik u sve ono što Plavno krasi, mogao bi o njemu pričati danima. A za sve što se pouzdano i precizno može tvrditi o istoriji, narodu i običajima koji ga krase, jedna objavljena monografija Plavna je, kaže, malo. .
– Prvi pomen Plavna, pod tim imenom, zabeležen je krajem 14. stoleća, tačnije 1388. godine kada je popisano, zajedno sa ostalim utvrđenjima, u povelji ugarskog kralja Žigmonda Luksemburškog. No, Plavno nije tako mlada naseobina jer je, sa svim svojim zaseocima, imalo stanovništvo još u prastara vremena. Još od antičkog vremena imate u zaseocima Rusići, Đurići i još njih par, tragove starih naseobina, čak iz neolita. Rimljani su boravili ovde, u Srednjem veku bilo je velikaško sedište da bi, dolaskom Turaka, postalo rezidencialni centar velikaške porodice Durak-Begovića. Plavno je, u to vreme, često bilo poprište sukoba između zapadnih sila, pre svega Venecije i Austrije sa Turcima. U tim smutnim vremenima je podignuta naša crkva 1618. godine. Crkva nije podignuta od strane onih stanovnika koji su živeli ovde do 1995. godine odnosno od njihovih predaka, ali je pravoslavlje u ovom mestu prisutno od kraja 14. veka. Ova crkva je sagrađena u najteže vreme, kada su Turci uveliko vladali. Daleko od hrišćanskih teritorija pravoslavci su podigli u Plavnu svoj hram, malo pomalo je nadograđujući da bi 1790. postavili ikonostas koji je uradio tada poznati slikar, Vuko Sudarević – – kaže Đurić.
U ovom selu, gde je tokom proteklih decenija mnogo toga nestalo u zaboravu, sa ponosom se neguje i ističe sećanje na prvog plavanjskog učitelja, a tek kasnije i prvog srpskog ministra prosvete Dositeja Obradovića. On je za vreme svog boravka u Plavnu, u crkvenoj bratskoj kući kod hrama Svetog Georgija osnovao prvu školu u kojoj je podučavao Plavanjce pismenosti, a krajem zime, 1770. godine, tu je i završio svoje delo „Ižica“.
Bratska kuća pored hrama obnovljena je zahvaljujući trudu i ljubavlju meštana ovog sela, a na spomen ploči postavljenoj 1989. godine povodom 220. godišnjice od njegovog boravka u Plavnu, uklesan je Dositejev autobiografski zapis:
„Kad sam se vratio iz Azije male i Grecije dođem u Dalmaciju za čiti gde decu. Izaberem neko planinsko, okolo predivni i široki dolina, sasvim pristojno mesto zovemo Plavno. Tu se ostanovim i skupim dosta dečice. V školje mojej suštej pri cerkvi svjatoga velikomučenika Georgija pobedonosca, menti vo jeromonasjeh Dositej Hopovski.“
Povodom jubileja hrama Svetog Georgija i slave Spasovdana, liturgiju je služio episkop dalmatinski Nikodim sa nekoliko sveštenika eparhije Dalmatinske. U kulturno-umetničkom programu, u čast četiri veka postojanja, prisustovali su predstavnici gradskih vlasti grada Knina.
Finalnim mečom plej-ofa Prve lige, odigranom u Bovling centru „Krupara“ u Bačkom Dušanovu, spuštena je zavesa na takmičarsku 2017/2018. godinu. Šimanovački Metalac, koji je u razigravanje ušao kao trećeplasirana ekipa iz prvenstva, pobedio je 12:4 Fortunu iz Novog Sada, najubedljiviju ekipu iz ligaškog dela sezone. Sve do „poslednjih kugli“ poslednjeg seta, pitanje pobednika je bilo otvoreno. Čini se da su igrači Metalca imali „jače živce“. Tako se, donekle, „istorija ponovila“: u svojoj prvoj takmičarskoj sezoni, 2013/2014. Metalac je u plej-of ušao sa druge pozicije (sada sa treće), a završio je na najbolji mogući način – osvajanjem šampionskog pehara!
- Sve do pred kraj ligaškog dela sezone išlo je sve po planu – kaže Dušan Đurić, kapiten Metalca – Međutim, došlo je do povreda ključnih igrača. U doigravanje, odn. plej-of, ušli smo sa treće pozicije. Igrali smo smireno i polako. Sve tri utakmice u plej-ofu bile su vrlo teške. Zahvaljujući velikom iskustvu, izlazili smo kao pobednici i zaslušeno osvojili šampionski pehar. Malo ćemo se „sladiti“ i uživati u tituli. Kada prođu svi odmori, videćemo s čime raspolažemo i kako dalje. Moramo priznati da smo sve stariji. Međutim, borićemo se! Želje za novim dokazivanjem uvek ima. Ako bude mogućnosti, možda ćemo malo osvežiti tim. No, o tom – po tom!
Povodom priprema za proslavu praznika Vaznesenja Gospodnjeg (Spasovdana) i jubileja 400 godina od osvećenja crkve Sv. velikomučenika Georgija u Plavnu, stanovnici Plavna su pristupili uređenju terena za proslavu, parkinga za vozila, košenju i uređenju groblja itd. Krečenje unutrašnjosti i ulaza crkve urađeno je od strane vrsnog majstora Obrada (Obre) Petrovića i asistenta Perice Savića.
Plavanjci im na uloženom trudu i kvalitetno izvedenim radovima ukazuju svoju veliku zahvalnost.
Zahvaljujemo se i donatoru kapije za groblje Kurajica Jovi iz Novih Banovaca, Đurić Mili za vladičansku stolicu i drugim donatorima koji su novčano pomogli.
Akciji uređenja koju je organizovao gospodin Miloš Rusić iz ZD Plavno odazvao se veliki broj Plavanjaca.
VELIKO HVALA SVIMA!
U nastavku ove vesti nalaze se fotografije radova.
Prisustvo proslavi je potvrdio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Nikodim
Selo Plavno smješteno je u prekrasnoj dolini, samo 18 kilometara od Knina.
Nekada je u tu živjelo preko 2000 ljudi, a danas, prema zadnjem popisu, u Plavnu ih ima svega 260.
Zavičajno društvo Plavno je osnovano 8. januara 2005. godine u Batajnici, Srbiji.
Želja nam je da sačuvamo uspomene na selo Plavno od zaborava i akcijama pomognemo Plavnu koliko je to moguće. Sakupljanjem priloga Plavanjaca i drugih dobronamernih ljudi, obnovljen je krov crkve Svetog Đurđa u selu Plavnu 2012., a 2015. je finansirana i obnova ograde oko groblja.